blog

Kao i uvek, pred kraj ili u ovom slučaju na početku naredne godine sumiraju se utisci koji su obeležili godinu za nama. Kako muzika igra jednu od najvažnijih uloga u mom životu, 2013. godinu ću pamtiti po sledećim albumima i koncertima.

Koncerti

Svakako, najupečatljiviji događaj ove godine za mene bio je koncert grupe Kings of Leon u Poljskoj. Sat i po odlične svirke, slušanja omiljenih pesama i osećanja koja bih želeo da se ponove nebrojeno mnogo puta. Sigurno, najbolji koncert u životu kome sam prisustvovao. 

Titulu najenergičnijeg izvođača svakako odnosi Manu Chao sa svojim bendom koji nikoga nije ostavio ravnodušnim te septembarske noći. Ni prevelika gužva, ni ogromna vrućina nisu uspeli da upropaste moje raspoloženje na tom koncertu.

Jednu od najlepših majskih večeri upotpunio je nastup grupe Depeche Mode. Konačno sam ih slušao uživo. Produkcija i ozvučenje na najvišem  nivou. Prosto, čekanje se isplatilo.

Urban sa svojom četvorkom  je pružio sjajnu atmosferu svojim obožavaocima koji su bili u novosadskoj "Fabrici" u februaru. Ta svirka nikoga nije ostavila ravodušnim i zaista nosim izuzetna sećanja sa tog koncerta. Urbana sam nešto kasnije slušao i na Exitu.

A, kad sam već kod Exita, veoma žive uspomene ostaju sa koncerata Atoms for Peace  i Nick Cave & The Bad Seeds. Subotu u ponoć, kad su ljudi mahom otišli na Dance arenu kako bi slušali Dejvida Getu, obeležio je potpuno inovativan koncert Tom Jorka i ekipe. Svi prusutni su uživali u svakom momentu nastupa i uz konstantne ovacije ispratili sveže formirani bend. A, poslednje večeri omiljenog mi festivala, Nik Kejv sa svojom standardnom postavom iza sebe isporučuju svirku koja će se dugo prepričavati kao jedan od najboljih momenata u Exitovoj istoriji. 

Albumi

Apsolutni pobednik u ovoj kategoriji za mene je "...Like Clockwork" grupe Queens Of The Stone Age. Šta reći za album na kom gostuju Elton Džon, Mark Lanegan, Aleks Tarner, Nik Oliveri, Trent Reznor, Dejv Grol, Džejk Širs? Nakon 6 godina, QOTSA izdaju fenomenalan album za koji imam samo reči hvale. Upravo ide "If I Had A Tail" dok pišem ovaj blog.

Sasvim subjektivno, na drugom mestu nalazi se "Ligtning Bolt" benda Pearl Jam. Najočekivaniji album moje malenkosti prošle godine. Iako nije u rangu albuma Ten, .Vs ili Yield, najnoviji album sigurno ima šta da ponudi. Još jedna doza grandža, ukombinovana sa različitim muzičkim pravcima itekako prija mojim ušima. Nikako nisam razočaran jednim od svojih omiljenih bendova.

"Push The Sky Away" , Nik Kejva i družine sam preslušao najmanje dvocifren broj puta, ali i dalje postoji želja za slušanjem pesama sa tog albuma. Izuzetno mi je drago što sam imao priliku da ih čujem u izvođenju uživo.

Sledi lista najboljih albuma za 2013. godinu, po mom subjektivnom izbor. Ovo su albumi koje sam najviše slušao tokom prošle godine.

01. Queens Of The Stone Age – ...Like Clockwork
02. Pearl Jam – Lightning Bolt
03. Nick Cave & The Bad Seeds – Push The Sky Away
04. Vampire Weekend – Modern Vampires Of The City
05. Parquet Courts – Light Up Gold
06. Arctic Monkeys - AM
07. The National – Trouble Will Find Me
08. Kings Of Leon - Mechanical Bull
09. Savages – Silence Yourself
10. Kurt Vile – Wakin On A Pretty Daze

It has been known for a long time, music isn't only for listening, but also for watching. I am among those whom is more important the sound of the song. However, i don’t mind to watch a good quality video. And if the video is for song i especially like, then it’s a high score! Anyway, this is the list of 5 of my favorite music videos.

The White Stripes – The Hardest Button to Button

This video created by director Michel Gondry is one of the strangest videos i have ever watched.  This is not an animation, according to Gondry, they used 32 identical Ludwig drum kits, as well as 32 amplifiers and 16 microphone stands. Drum kits and guitar amps seems to come alive as they clone and reclone to the rhythm of the song that duo performs. Really a great music video!

Fatboy Slim – Weapon Of Choice

Christopher Walken, the most famous movie villian, shows his incredible dancing skills .I have never percieved him like dancer, because he doesn’t dance very much in his roles. But in this video, he shows his moves  on the table in the lobby, on the escalator and flying all over L.A. hotel. The man deserves an Oscar for performance in this music video. Outstanding!

Bjork – All Is Full Of Love

There is something weirdly beautifull and thrilling  about this video. When i first saw this video, the first thing that cross my mind was ‘Wow,maybe we (humans) could learn something from all of this! If robots can express their feelings and all is full of love, maybe there is still hope for mankind.’ We just have to share our emotions with others. I know that this is an animation, but who cares! If robots can kiss and caress each other, so we should do it, too.

Radiohead – Just

Music video meets film. To this day, this clip makes me uneasy. Why that man is lying on the pavement? What he told so everyone else lay down? Why subtitles has cut out at the crucial moment? Lots of questions, which leave me even more curious and intrigued every time i watched it. Unique Thom Yorke and Radiohead.

The Prodigy – Smack My Bitch Up

Enter the Void meets Fear and Loathing in Las Vegas – that’s how i feel about this clip. One crazy story shown through first person perspective. There is everything in this video – shocking scenes of drug usage, sex and violence, but hallo! -  girl is doing all the damage. Surreal and very powerful!!!

I remember clearly that day. It was novemer of 2003. I was at my sister's house, helping her with some homework. Still high school students, a lot of things we were more important than school. In one moment, she asked me: ‘ You’re, like, love hip hop, right?’ I nodded affirmatively. ‘Well, my friend burned me some cd, so I could give to you, if you wanna listen?’ I said OK. After a while, she had to answer the phone, leaving me in the room by myself, so with nothing to do I put the cd with the title De Facto on it in the player. And so it all began. ‘Kuća na promaji’ was the song that was heard. I became speechless. ‘What is that? Who is this guy?’ i wondered. Needless to say, further learning was over. I grabbed cd and ran home. The next few weeks i listened to it from dust till dawn. I find out that rapper is called Marchelo, a student of literature from Paraćin, only three years older than me. All i was thinking, he was able to fit in the form of poetry and express through rapping. I put him on pedestal as a spokesman of our generations. On the album there were numerous anti-war rhymes, songs of freedom and tolerance, songs of the criticism of the social, cultural and spiritual situation in our country, distorted value system , as well as songs about lost love, problems of youth, brotherly distance, celebration of hip hop culture. This cd was very important for me, because in many ways helped me to understand the world around me. Each rhyme has remained etched in my absorbing brain, affecting to become the person i am now. With his narrative style of rapping, Marchelo was able to give the point and meaning to everything. Thanks to this intelligent young man and his songs, many generations may understand what real values to be fostered are. And, then, live concert. All this songs heard on stage by the same guy who wrote them. I was the happiest teenager back then. I think no cd had such a influence on me to this day.

Of course, I continued to follow the work of  Marchelo. Now, he is one of the most respected rappers in Serbia. But this is not all. He has become a multi-media personality. Besides release of three more music albums, he wrote three books and published many columns in various magazines. He is a serious artist whose opinion is very appreciative.

It was announced recently that Marchelo is heading on tour with regard to  the tenth anniversary of the album De Facto! My brain enthusiastically accepted this information. I was at many of his concerts,  i've been among the oldest in the audience for long time, and he rarely performed songs from the first album. So when i found out about this, i immediately went ten years in past. Well-known feeling permeated my whole body and i screamed with pleasure. One after the other, Subotica, Beograd, and Novi Sad in the end.

I intend to go to all three shows. Cause, 10 years later, this album still remains among those with the greatest impact on my life. It's like honor for many years of loyality and tracking his work. If so, i certainly deserve that award.

Place: Heineken Open'er Festival, Gdynia, Poland

06. July 2013.

Kings of Leon are amongst three of four of my favorite music artists. And every year i expect for them to come to my country, but such a thing never occured. So, when i find out that my favorite band is coming to Poland to play i was overjoyed.

I decided right away i am not going to miss that show and when my girlfriend agreed to join me for this 3 day adventure, everything become even better. Backpacks – checked; passports – checked; tent – checked; concert tickets – bought and we were heading to Warsaw by train. Five-hour wait before leaving to Gdynia didn’t disappointed us, because we used that time for sightseeing the Polish capital. After traveling through the whole night, we have reached our last stop at 7 am. Gdynia, here we are!

Due to high temperature of 30 degrees, as soon as we set up the tent, we immediately headed for the nearby beach. We spent the day swimming in the sea and enjoying the sun. After few hours, we were wearing Kings Of Leon T-shirts and ready to join festival crowd.

As we enter the really large festival area, we were delighted by its appearance. Main stage plus six other stages, silent disco, theatre plays, fashion stage, the Ferris Wheel and many more. Everything that one festivalgoer could wish was there. Not to mention cold Heineken beer.

One hour before the concert was already too crowded. People huddle, pushing to capture the best place. Incredible extrusion began 15 minutes before start. I couldn’t stand straight. We resisted as much as we could. After few minutes, we end up in front of main stage, almost in first row. Excitement inside me grew stronger. A really big scream from the audience indicated that guys from band are coming on stage. The first beats of the song ‘Crawl’ made me realize that is really happening. I am indeed at the concert of Kings of Leon. No pushing bothered me anymore. The whole crowd jumped in the rhythm of next song ‘Four Kicks’. Then they played several songs from their first two albums. It sounded amazing. I was singing and screaming and jumping. The audience was thrilled, which Caleb also felt and than said ‘this is the best crowd we've played to on the entire tour’. ‘Pyro’ and 'Be Somebody' followed before Caleb asked the crowd if they were ready for a new song. Then they played new song 'It Don't Matter' before a crowd-pleasing 'The Bucket'. The time has come for song 'On Call', when Caleb said: "I just wanna play all night with you people”. The band ended their main set with 'Knocked Up' and 'Use Somebody'.

The crowd demanded more, wanted more of Kings of Leon magic. After five minutes, they were back for an encore. The band opened the closing section of their headline show with 'Radioactive'.  My favorite song ‘Sex On Fire’ was next with huge crowd sing-a-long. Kings of Leon then finished with 'Black Thumbnail'. The end of the show was followed by a thunderous ovations.

Soon the crowd began to disperse as I stood motionless, eyes fixed to the stage, not believing what I had just experienced. If there was any slice of doubt that I will be disappointed by my favorite band’s live show, it was gone like in no time as they offered me the best concert in my life.

As we were returning home by train the next day, we summed up the impressions. We have revived memories of the previous night with the help of photographs that i managed to take in all that confusion. Thought that prevailed for both of us was ‘we can’t wait the next Kings of Leon European tour’!!!

LJUDI, DA LI JE OVO MOGUĆE

U ovom blogu ću izdvojiti nekoliko stihova koji se pominju u pesmama nasih estradnih zvezda. Ja zaista ne mogu da verujem da ljudi ovako nesto mogu da pevaju. I to ili devojcice koje su jos tinejdzerke ili zene u (pre)zrelim godinama ili kvazi-smekeri sa majicama u metro bojama ili prevejani starci koji tripuju da su mladi. U moru tekstova koji predstavljaju atak na ljudsku inteligenciju,sledeci se izdvajaju po svojoj stupidnosti:

-“mala žena od velike sladja, mala žena u srce pogadja..
mala žena lepa kao slika telo malo a ljubav velika”

-“stari šmekeru hvataš na prevaru...

blam,blam,blam,blam panika me hvata ja zaboravila da sam udata

,blam,blam,blam,blam kako to da dozvolim i onako govore da se razvodim “...

-“ne dam ti imenik, ne dam zbog poštenja videćeš moja poniženja”

-“odaju me trepavice vlažne da bolujem zbog ljubavi lažne”

“...Poslaću ti SMS, kad ti prođe PMS..”

“da dogovor kuću gradi rekao je neko,
s tobom kako stvari stoje temelj je daleko.”  

“uz vetar sam uvijek iš’o i nikoga nisam siš’o,
od malena radim tako, ja sam rodjen naopako”

“oj,moja,oj,moja od sto kila gospoja

  šta si jela,šta si pila,kad si od sto kila

“na čaršavu dve tri, kapljice krvi,
dragi nisi znao, bio si mi prvi    

“"s kim si sinoć bio da li ona zna
ne zna ona,ne zna ona,znam samo ja
devojka na jedno veče,misli briga me,
al kod tebe su jošuvek moje gaćice..."

“moja žena smatra da je Kleopatra

nema kraja mojoj sreći,ja sam Ramzes treći”

OVO ZAISTA POSTOJI!!!

VIZA BEZ

           Mislim da neću preterati ako ovaj blog započnem sa “ljudi moji, da li je ovo moguće?” Eto, čudo se dogodilo. Ukinute su nam vize!!! Stajemo rame uz rame po slobodi kretanja sa zemljama EU. Vest koja svakako najviše znači mladima, a posebno studentima. Ovo predstavlja veoma veliku stvar za nas, pošto će omogućiti nekima da prvi put napuste granice Srbije, a da to nisu zemlje bivše SFRJ, naravno. Ova vest dočekana je sa oduševljenjem u mom okruženju. Već se šalimo izmedju sebe  koju ćemo evropsku metropolu prvo da posetimo, Amsterdam, Beč ili Rim. Šalili smo se i ranije na tu temu, ali ovaj put je drugačije. Razlika je u tome što to zaista možemo i da uradimo. Postoje i oni neverni, koji su i dalje pesimisti. Od njih se mogu čuti komentari tipa: “Aha, idemo u Evropu k’o što su podeljene besplatne akcije!” ili “Šta će nam te olakšice kad nemamo para za troškarenje u tim gradovima?” Ne krivim ih, razumljivo da se tako osećaju posle doživljenih brojnih razočarenja u proteklim godinama. Njima imam da poručim samo da se ne vraćaju u prošlost, već da gledaju ka budućnosti. A pare? Pare će se već zaraditi. Sada, više nego ikad, imaćemo podstreka za sticanjem novca, jer se zna na šta ce se potrošiti.

          Mnogobrojne su prednosti ovog sporazuma, to moraju da shvate. Prvo, meni bar, a verujem i ostalima glavna stvar je da ćemo biti izjednačeni sa ostalim turistima. Nećemo trpeti njihove omalovažavajuće poglede u kojima se jasno kao dan može videti šta misle o nama. Prosto, bićemo jedni od njih. Neće više biti redova ispred ambasada dugački kao Kineski zid, papirologije i dokumentacije u kojima ti traže potvrdu da zubi vaše babe nisu veštački ili izveštaj o tome do kog uzrasta vas je mama dojila. Od 19. decembra jedino što je potrebno je pasoš, ruksak na ledjima i vaša mašta. Evo, turističke agencije već prave programe namenjene studentima gde se za relativno malo para može obići više od pola zemalja članica EU. Ovaj sporazum olakšava upoznavanje novih prostranstava, znamenitosti, drugih kultura, vršnjaka iz drugih država, njihovog načina života, običaja i sistema vrednosti, Dosadašnja moja iskustva vezana za inostranstvo bila su u ispijanju njihovih piva:)) Zaista bi bilo lepo otići na neku utakmicu poznatog evropskog kluba ili na neki od mnogobrojnih muzičkih festivala. Ok, znam da je EXIT najbolji evropski festival,ali ne bi bilo loše posetiti prve do najboljeg:))

         Verovatno ste i sami zaključili da je ovaj blog napisan od strane euforičnog autora. Voleo bih, zaista, da nisam jedini koji se ovako oseća. Mislim da je došlo vreme da pokažemo Evropi da se ne razlikujemo od njih. Mi to već znamo, sada samo treba i druge da uverimo u to.

MALO SMEHA

Šta znači skraćenica NASA?
Need Another Seven Astronauts!

Sastanu se dva Crnogorca. Jedan ima puža na uzici.
-Lijep ti je ovaj puž-kaže prvi.
-E,ima sam ja lijepšeg,ali mi je uteka!-odgovori drugi.

Koja je razlika između terorista i žene s PMS-om?
-S teroristom se može pregovarati!

Mladić ulazi u apoteku i kaže apotekaru: "Dobar dan, mogu li dobiti
jedan kondom? Moja me devojka pozvala na večeru i mislim da i
očekuje nešto od mene."
Apotekar mu daje kondom, a mladić izlazeći zastane pa se vrati:
"Molim vas dajte mi još jedan kondom, zato što je i sestra moje devojke
slatka, a uvek prekrsti noge na tako provokativan način da ja mislim da
i ona nesto očekuje od mene!"
Apotekar mu daje i drugi kondom, kad se mladić opet obrati: "Najzad,
dajte mi još jedan kondom, jer je mama moje devojke jako zgodna žena, a
kad god me vidi ona pravi aluzije ... a pošto me ona pozvala na večeru,
mislim da i ona nešto očekuje od mene!"
Za vreme večere, mladić je sedeo sa svojom devojkom s leve
strane, dok su sestra i majka sedele nasuprot njima.
Kada se pojavio otac, mladić je spustio glavu i počeo se moliti:
"Dragi Bože, blagoslovi ovu hranu ... hvala ti za sve što nam
daješ...!!!" Par minuta kasnije mladić se dalje molio: "Hvala ti Bože za tvoju milost ..."
Deset minuta kasnije, mladić se i dalje molio drzeći glavu pokorno
spuštenu. Drugi su se gledali iznenadjeno, a najviše se čudila njegova devojka.
Približila mu se i šapnula mu na: "Nisam znala da si toliko religiozan!!!"
A mladić joj odgovori: "Ni ja nisam znao da ti je tata apotekar!!!"

Na času hemije, stavila učenica ruku u teglu sa sonom kiselinom i upita nastavnicu:
Nastavnice, zašto ova tegla nema dna ?

Sta kaže plavuša kad joj doktor kaže da je trudna ?
Jeste sigurni da je moje ?

Nadam se da ste se bar malo nasmejali:))

SAV TAJ PES

“Evo sad sam došao iz kladionice. Da,da,sve je spremno. Pokupi samo njih dvojicu,pa da zakuvamo malo. U gajbu nego šta. Još smo pijani od prošlog puta kad smo vas sa Liverpulom pocepali:)) Ajde,čekam vas,požurite”.

“Gde ste,bre? ‘Oćemo master ligu ili ligu šampiona? Ma,da ligu šampiona. ‘Ajde, Igor i ja smo Mančester,a vi? Barselonu birate,a? Hoćemo kupovati? Ma,ustvari,možete da dovedete i Ronalda, Pata i Drogbu,opet ćete vi ići u radnju,kao i prošlog puta kad vas je Tores ugrobario:))"

"Može,prvo poluvreme ja protiv Raše,drugo Igor sa Saletom. Ajde ‘oćeš namestiti više tu formaciju? Uvek tebe čekamo,stalno ti nešto izmišljaš! Kreni već jednom!"

"‘Ajde,ajde,Gigs,daj tu loptu,drtino matora! A i ti Runi potrči malo!"

"Dani Alves centaršut i Zlatan. GOL,GOL,GOL!!! Evo gola u mreži Van der Sara!

E,tamo su ti ključevi,samo hladno da bude:))."

"Dobro, bre,je l' uvek moramo prvi da dobijemo gol? Ajde sad zameni više tog Gigsa,vidiš da ne može da se pomeri."

"Ej,ja sad igram,ti u drugom poluvremenu namesti kako tebi odgovara i pusti me da igram!

Flečer po strani, lomi jednog,drugog, Runi jedan na jedan sa golmanom… Daj, šta je ovo? Pa,pritisnuo sam kocku. Rašo, jesi mi ti to dao ovaj pokvareni džojstik?"

"Ne lupetaj,džojstik je ispravan,ja sam s njim igrao proli put! Sudija,sviraj! Opa, kraj prvog poluvremena"

"E, tako, sad Gigs napolje,ajde Park,kidaj bre ove Špance! Dodji,Sale,da te naučim kako se igra. Berbatov ka golu,Runi je sam i… A daj,bre koji ti je k$%^#urac? Sigurno si mu nogu slomio sad. Pa,da,evo povredjen,moram izmenu sad. Jbt,koji si ti peder? Koga sad da uvedem? Mrš!!! Ali Nani gol, kakva bomba iz slobodnjaka. To te je Bog kaznio što si mi skršio Runija."

"Ajde Saša,sačuvaj bar jednom prednost. Kako to igraš?"

"Jesam ti rekao da kupimo nekog,vidi,Markez glupavi mi je u odbrani!"

"Ko je pritisnuo pauzu? Daj,bre,igraj,mani se sad nje. Reci joj da si zauzet,nazvaćeš je kasnije!"

"Anri do Mesija I gol. 2:1 za Barsu!"

"Joj,Igore,šta ti radiš?"

 "Pa,ne mogu,iznervirao sam se,šta prekida u pola partije,neka isključi mobilni,bio je s njom sinoć,šta sad imaju da pricaju?"

"Sve od ovog kornera zavisi,Flečer centrira,Berbatov i gol. Nerešeno u poslednjem minutu." "To,bre,care,kidaj boraniju!"

"Ajde,daj, je l' nisi mogao da se odbraniš još 5 sekundi? S tobom čovek nikad nije siguran. I šta sad s gajbom?"

"Ništa,idemo Igor i ja,pa pola-pola,a?"

I tako svakog dana.

Kao Djogani idemo pravo na PES

IDEMO NA PES! IDEMO NA PES!

KO IZMISLI OVE REKLAME?

          Da li vam je ovo poznato? Zavaljeni u fotelji,uživate u omiljenoj seriji ili emisiji ili gledate neki odličan film, a onda je vreme za ekonomsko propagandni program. I redjaju se reklame,za raznorazne paste za zube, čudotvorne deterdžente i prašak za veš, ženske potrepštine za svaku priliku,različitog oblika i formata… a vi ste u fazonu “da li je moguće da su ovo snimili?” Da li ti ljudi znaju šta rade? Zar nije njihov cilj da se mi posle te reklame odlučimo da to i kupimo? Umesto toga, zgroženi time što smo videli, dodje nam da ubijemo nekog ko se uopšte usudi da kupi famozni proizvod.

         Mislim, reklame su debilne,neinspirativne, retardirane i zaista mi je teško da poverujem da ostvaruju željeni efekat. Tekst i songovi koji se pojavljuju u njima su tek katastrofa. Možda “pronto mami osmeh mami”,ali kod mene mami poriv da svojim rukama zadavim sve koji su učestvovali u kreiranju te reklame. Možda je “pur extra (ili neki drugi deterdžent,nevažno) jak kao lopatica za masnoću”,ali nije jači od moje želje da kad god vidim taj reklamni spot lično im izlomim sve tanjire,a mašinu za pranje sudova bacim u Dunav. Možda “veš mašina živi duže uz calgon”, ali siguran sam da onaj koji je to smislio ne bi preživeo kad bih ga sreo. Šta kažete za one reklame gde žene u kafiću odjednom vade prašak za veš? Ne razumem, u torbici pored šminke i novčanika, usput u izlazak ponesu i ‘perwoll’? Zatim, reklama u kojoj na kampovanju studente iznenadi kiša, pa devojke vrlo domišljato povade svaka svoje uloške i zalepe ih za šator,rezultat: sve suvo kao barut. Ili transkontinentalna reklama u kojoj malom indijancu smrdi dok vrši veliku nuždu, pa se niotkuda pojavljuje mama čistokrvna belkinja i rešava stvar? Ali ni to nije najgore. Za mene dno dna predstavljaju reklame u kojima glavna uloga pripada sadržaju naših wc-šolja. Ljudi, za ime sveta, znam ja šta se nalazi u mojoj wc-šolji!!! Zašto,pobogu? I nepisano pravilo je da uvek kada se na tv-u pojavi ta reklama ja jedem. Mislim, odvratno! U tom trenutku bih najradije “ingenioznom tvorcu” te reklame taj deterdžent nabio tamo gde sunce ne sija.

         ‘Ajde, neću završiti blog na ovakav način. Neke reklame mogu da prodju,štaviše,simpatične su. Recimo, ogreban audi, serijal reklama o JAT-u (posebno ona sa neponovljivom Vesnom Trivalić), serijal reklama za nikšićko pivo, a meni je,recimo, interesantna “biskvit,karamela,čokoladaaaa”. I kupujem twix. Mada, iskreno, kupovao bih ga i bez te reklame. Volim čokoladice :)))

REPLIKE

             Koliko često u svakodnevnom životu izgovarate replike iz svojih omiljenih filmova? Ili bar čujete druge ljude oko sebe, kako u raznoraznim situacijama kažu dobro poznate rečenice Bate Stojkovića,Nikole Koja, Slavka Štimca i drugih? U mom okruženju to je redovna pojava. I obično svi tada padamo od smeha.

            Najčešće korišćena filmska replika je svakako neprevazidjena “al’ ga je opravio svaka mu čast!” koju izgovara Bata Stojković u kultnim Maratoncima. Sigurno ste čuli bezbroj puta da neko u vašem prisustvu to kaže. I to u sto različitih situacija,ali naravno nikako pri popravci krematorijuma. Recimo, kad neko pokida ispit,kad Vidić uleti Drogbi,pa ovog iznesu na nosilima ili kad Novak rasturi Nadala. Za poslednje dve se može nadovezati I “ostali samo dugmići”, iz istog filma. Ili kad se ne položi ispit, na pitanje vaših bližnjih kako ste prošli smrknuto odgovarate “orao pao”, (Balkanski spijun).

           Zatim, na stadionima pri verbalnom sukobu igrača suprotnih timova ili što je češći slučaj igrača sa sudijom, možete čuti skandiranje navijača “ne raspravljaj se s njim, nabodi ga!”, iz filma Nebeska udica. Kad nekog čekate veoma dugo, čim ga ulgedate kažete nešto slično ovome ”gde si,baba,sto godina? ili “gde si, Violeta, kućo stara”. Da li ste nekad čuli da su pri muvanju korišćene fraze “što ti je lepa majčica” (Munje) ili “vreme je da sa ti predjemo na poljupce” (Lajanje na zvezde). Ili ako momak baš puca od samopouzdanja “gde mali udje, uš’o je” (Lepa sela,lepo gore).  A ako je neko prepotentan u vašem društvu ili sam sebe veliča, sledi pitanje “brate,a je l’ si ti negde iz centra?”(Kad porastem biću kengur). Ukoliko imate baš buran noćni život, da li sutradan kažete “šta je rekla,kako se zove?” ili ne daj Bože “kako ja da znam da je dete uopšte moje?”(Mi nismo andjeli).dok bi“ko se radi ne boji se gladi” vec  bilo tragično (1 na 1, Zoran Cvijanović).

          Medju muškom populacijom čiji sam i ja ponosni predstavnik možda najčešće korišćena je “ja bih nju tako posedov’o!”. Ta mi je jedna od omiljenih. Razmislite malo i shvatićete da su filmske replike zaista sastavni deo našeg vokabulara.

FILMSKA KRITIKA

       U ovom članku pisaću,kako se iz samog naslova može zaključiti,o filmovima. Ono što je zajedničko za sve ove filmove jeste da nisu u pitanju holivudski blokbasteri,da imaju vrlo malo teksta i da je glavna uloga poverena glumicama.Može se reći da je selekcija kreirana da pokaze da za dobar film nije neophodno imati veliki budzet i ogromnu filmsku ekipu,već da inventivnost autora i nove tehnike mogu da stvore zanimljiva i značajna ostvarenja.

       Prvi od filmova koji mora da se pogleda jeste američki “Ispovesti iz gimnazije”. Očaravajuca priča o odrastanju kasnih devedesetih godina u Majamiju, sa naramkom ogoljenih, kompleksnih emocija tinejdzera koji  odrastaju u neobičnom okruženju, čije likove senzitivno tumače nepoznati glumci od kojih svakako treba izdvojiti mladu Lily. Pokazala je izuzetan talenat u poznavanju gradiva toliko da ni profesori nisu ostali ravnodušni prema njoj. Zatim tu je i “Ruski internat”,žanrovska fuzija drame,trilera i komedije. Najviše situacija odvija se upravo u internatu u kojem zajedno zive i studenti i profesori, dok se možda  najupečatljivija scena dogadja jednog zimskog dana u šumi nedaleko od internata. Upravo u toj sceni proslavila se Olivija koja zaista pleni svojim glumačkim umećem. Tu je svakako ostvarenje “Sestre to rade drugacije”. Neverovatna, pulsirajuća priča o porodici sastavljenoj od isključivo ženskih članova. Dolazak u drugi grad predstavlja stres,medjutim mlade Virdzinija i Kim,a takodje i njihova mama Kerol vrlo brzo se uklapaju u novonastalo okruženje i muškarce na koje nailaze u toku filma sa lakoćom zavode i teraju ih da rade šta god im one narede. To rade graciozno, duhovito, zanosno,nesvakidašnje. Potpuno osvajaju nadmoćnim glumačkim performansama. I poslednji,ali ne i najmanje važan, jeste “Ljudi u crnoj”. Višeslojan, uzbudljivi portret tamnopute Melise, francuske imigrantkinje u Americi, čija je jedina želja da postane pevačica. Kadrovi prikazuju Melisu kako se snalazi kroz različite životne situacije. U poslu u kojem glavne i najvažnije pozicije pripadaju muškarcima, ona se hrabro drži i krajnjim naporima pokušava da dodje gore. Iako ima malo teksta, facijalnom ekspresijom koja je kod ove glumice na zavidnom nivou uspeva da dočara sav napor i teret koje sa sobom nosi ostvarenje sna. Da li je zapevala? To ćete morati sami da otkrijete.

SREĆA

Svima koji me znaju dobro je poznato da je kladjenje moja pasija,kladionica druga kuća,a osećaj kada pogodim tiket toliko me ponese da mislim kako sam izmislio svaki sport. 

Svima koji me znaju je poprilično jasno da je moje kladjenje čisto bacanje para,da svoju drugu kuću psujem češće nego političare,a da me osećaj kada pogodim tiket toliko ponese iz prostog razloga što je to izuzetna retkost. U poslednja dva meseca dobio sam oko dva puta, a kladim se bezmalo svakog dana. Neverovatno iritantno,ali ono što mi najviše skače po ganglijama jeste da sam bar na 80% tiketa pao na po jednu utakmicu! Mislim,ok, nece te jedan ili dva vikenda,ali ovo što se meni dešava predstavlja svojevrstan baksuzluk koji se nažalost nastavio i u vikendu koji je za nama. Odigrao sam tri tiketa i doživeo dobro poznatu I mrsku mi sudbinu. Stropoštavanje sva tri listica i ponovo na po jednu utakmicu.

Uradio sam prethodnu analizu kako bih bio uveren da je kombinacija koju ću da gadjam dobitna. Kad, ono, medjutim… Prvi tiket mi je srušila naša Srbija. Na kraju utakmice je stajalo N.Ireland-Serbia 0:1, a ja sam pokušao 2-3 gola. Zar za jedan gol? Tu mi je sreća okrenula ledja. Drugi tiket Tunis koji je izgubio od Mozambika(!!!) 1:0. Igrao sam čistu dvojku, jer je Tunišanima pobeda osiguravala letovanje u Africi naredne godine. Ali, avaj… Ni činjenica da su ispali mi ne ublažava osećaj da se sreća grubo šali na moj racun. Znači, sreća mi je već tu nagovestila da je ovog vikenda bolje da iskoristim lepe dane i kupim sladoled, umesto što ih bacam u rupu bez dna. Ipak, svoj hettrik sam upotpunio odigravši na Lejkerse protiv Hjustona.  Sve je lepo krenulo, dva hokeja su došla,Toronto u basketu H2 i ostalo je još samo da Kobe,Gasol i drugovi kod kuće pobede Rokitse bez Jao Minga I Mekgrejdija više od 8 poena razlike. Posle prve četvrtine Lejkersi vode sa 6 i ja već prisvajam 3500, planiram kako cu na Riblju čorbu 26-og i sa tom pomisli odlazim da spavam. Sutra ujutro oko 8 na teletext, kad tamo lepo, zuto i crveno na crno stoji Lakers-Houston 91:101! E,da ti ???<><>>>po spisku, mars u tri >?$$!!?>< lepe,”:”>?>?bem ti kladionicu i tako redom… posle sam na netu video da me je neki Bruks sahranio sa 33 poena. Sreća je sada već bila svetlosnu godinu daleko od mene. Mislim, šta reći? Baksuz nad baksuzima!

Rešio sam da napravim brejk, neću se kladiti do petka. Tad ću opet pokušati da dostignem osećaj koji je posledica dobijenog tiketa.