“Evo sad sam došao iz
kladionice. Da,da,sve je spremno. Pokupi samo njih dvojicu,pa da zakuvamo malo.
U gajbu nego šta. Jošsmo pijani od
prošlog puta kad smo vas sa Liverpulom pocepali:)) Ajde,čekam vas,požurite”.
“Gde ste,bre? ‘Oćemo master ligu
ili ligu šampiona? Ma,da ligu šampiona. ‘Ajde, Igor i ja smo Mančester,a vi?
Barselonu birate,a? Hoćemo kupovati? Ma,ustvari,možete da dovedete i Ronalda,
Pata i Drogbu,opet ćete vi ići u radnju,kao i prošlog puta kad vas je Tores
ugrobario:))"
"Može,prvo poluvreme ja
protiv Raše,drugo Igor sa Saletom. Ajde ‘oćeš namestiti više tu formaciju? Uvek
tebe čekamo,stalno ti nešto izmišljaš! Kreni već jednom!"
"‘Ajde,ajde,Gigs,daj tu
loptu,drtino matora! A i ti Runi potrči malo!"
"Dani Alves centaršut i
Zlatan. GOL,GOL,GOL!!! Evo gola u mreži Van der Sara!
E,tamo su ti ključevi,samo
hladno da bude:))."
"Dobro, bre,je l' uvek moramo
prvi da dobijemo gol? Ajde sad zameni više tog Gigsa,vidiš da ne može da se
pomeri."
"Ej,ja sad igram,ti u drugom
poluvremenu namesti kako tebi odgovara i pusti me da igram!
Flečer po strani, lomi
jednog,drugog, Runi jedan na jedan sa golmanom… Daj, šta je ovo? Pa,pritisnuo
sam kocku. Rašo, jesi mi ti to dao ovaj pokvareni džojstik?"
"Ne lupetaj,džojstik je
ispravan,ja sam s njim igrao proli put! Sudija,sviraj! Opa, kraj prvog poluvremena"
"E, tako, sad Gigs napolje,ajde Park,kidaj
bre ove Špance! Dodji,Sale,da
te naučim kako se igra. Berbatov ka golu,Runi je sam
i… A daj,bre koji ti je k$%^#urac? Sigurno si mu nogu slomio sad. Pa,da,evo
povredjen,moram izmenu sad. Jbt,koji si ti peder? Koga sad da uvedem? Mrš!!! Ali Nani
gol, kakva bomba iz slobodnjaka. To te je Bog kaznio što si mi skršio Runija."
"Ajde Saša,sačuvaj bar jednom
prednost. Kako to igraš?"
"Jesam ti rekao da kupimo
nekog,vidi,Markez glupavi mi je u odbrani!"
"Ko je pritisnuo pauzu? Daj,bre,igraj,mani
se sad nje. Reci joj da si zauzet,nazvaćeš je kasnije!"
"Anri do Mesija I gol. 2:1 za
Barsu!"
"Joj,Igore,šta ti radiš?"
"Pa,ne mogu,iznervirao sam se,šta prekida u pola
partije,neka isključi mobilni,bio je s njom sinoć,šta sad imaju da pricaju?"
"Sve od ovog kornera zavisi,Flečer
centrira,Berbatov i gol. Nerešeno u poslednjem minutu." "To,bre,care,kidaj boraniju!"
"Ajde,daj, je l' nisi mogao da se
odbraniš još 5 sekundi? S tobom čovek nikad nije siguran. I šta sad s gajbom?"
Da li vam je ovo poznato? Zavaljeni u
fotelji,uživate u omiljenoj seriji ili emisiji ili gledate neki odličan film, a
onda je vreme za ekonomsko propagandni program. I redjaju se reklame,za
raznorazne paste za zube, čudotvorne deterdžente i prašak za veš, ženske
potrepštine za svaku priliku,različitog oblika i formata… a vi ste u fazonu “da
li je moguće da su ovo snimili?” Da li ti ljudi znaju šta rade? Zar nije njihov
cilj da se mi posle te reklame odlučimo da to i kupimo? Umesto toga, zgroženi
time što smo videli, dodje nam da ubijemo nekog ko se uopšte usudi da kupi
famozni proizvod.
Mislim, reklame su
debilne,neinspirativne, retardirane i zaista mi je teško da poverujem da
ostvaruju željeni efekat. Tekst i songovi koji se pojavljuju u njima su tek
katastrofa. Možda “pronto mami osmeh mami”,ali kod mene mami poriv da svojim
rukama zadavim sve koji su učestvovali u kreiranju te reklame. Možda je “pur
extra (ili neki drugi deterdžent,nevažno) jak kao lopatica za masnoću”,ali nije
jači od moje želje da kad god vidim taj reklamni spot lično im izlomim sve
tanjire,a mašinu za pranje sudova bacim u Dunav. Možda “veš mašina živi duže uz
calgon”, ali siguran sam da onaj koji je to smislio ne bi preživeo kad bih ga
sreo. Šta kažete za one reklame gde žene u kafiću odjednom vade prašak za veš? Ne
razumem, u torbici pored šminke i novčanika, usput u izlazak ponesu i ‘perwoll’?
Zatim, reklama u kojoj na kampovanju studente iznenadi kiša, pa devojke vrlo
domišljato povade svaka svoje uloške i zalepe ih za šator,rezultat: sve suvo
kao barut. Ili transkontinentalna reklama u
kojoj malom indijancu smrdi dok vrši veliku nuždu, pa
se niotkuda pojavljuje mama čistokrvna belkinja i rešava stvar? Ali ni to nije
najgore. Za mene dno dna predstavljaju reklame u kojima glavna uloga pripada
sadržaju naših wc-šolja. Ljudi, za ime sveta, znam ja šta se nalazi u mojoj
wc-šolji!!! Zašto,pobogu? I nepisano pravilo je da uvek kada se na tv-u pojavi
ta reklama ja jedem. Mislim, odvratno! U tom trenutku bih najradije “ingenioznom
tvorcu” te reklame taj deterdžent nabio tamo gde sunce ne sija.
‘Ajde, neću završiti blog na ovakav
način. Neke reklame mogu da prodju,štaviše,simpatične su. Recimo, ogreban audi,
serijal reklama o JAT-u (posebno ona sa neponovljivom Vesnom Trivalić), serijal
reklama za nikšićko pivo, a meni je,recimo, interesantna “biskvit,karamela,čokoladaaaa”.
I kupujem twix. Mada, iskreno, kupovao bih ga i bez te reklame. Volim čokoladice
:)))
Koliko često u svakodnevnom životu
izgovarate replike iz svojih omiljenih filmova? Ili
bar čujete druge ljude oko sebe, kako u raznoraznim situacijama kažu dobro
poznate rečenice Bate Stojkovića,Nikole Koja, Slavka Štimca i drugih? U mom
okruženju to je redovna pojava. I obično svi tada padamo od smeha.
Najčešće korišćena filmska replika
je svakako neprevazidjena “al’ ga je opravio svaka mu čast!” koju izgovara Bata
Stojković u kultnim Maratoncima. Sigurno ste čuli bezbroj puta da neko u vašem
prisustvu to kaže. I to u sto različitih situacija,ali naravno nikako pri
popravci krematorijuma. Recimo, kad neko pokida ispit,kad Vidić uleti Drogbi,pa
ovog iznesu na nosilima ili kad Novak rasturi Nadala. Za poslednje dve se može
nadovezati I “ostali samo dugmići”, iz istog filma. Ili
kad se ne položi ispit, na pitanje vaših bližnjih kako ste prošli smrknuto
odgovarate “orao pao”, (Balkanski spijun).
Zatim, na stadionima pri verbalnom
sukobu igrača suprotnih timova ili što je češći slučaj igrača sa sudijom,
možete čuti skandiranje navijača “ne raspravljaj se s njim, nabodi ga!”, iz filma
Nebeska udica. Kad nekog čekate veoma dugo, čim ga ulgedate kažete nešto slično
ovome ”gde si,baba,sto godina? ili “gde si, Violeta, kućo stara”. Da li ste nekad
čuli da su pri muvanju korišćene fraze “što ti je lepa majčica” (Munje) ili “vreme
je da sa ti predjemo na poljupce” (Lajanje na zvezde). Ili ako momak baš puca
od samopouzdanja “gde mali
udje, uš’o je” (Lepa sela,lepo gore). A
ako je neko prepotentan u vašem društvu ili sam sebe veliča, sledi pitanje “brate,a
je l’ si ti negde iz centra?”(Kad porastem biću kengur). Ukoliko
imate baš buran noćni život, da li sutradan kažete “šta je rekla,kako se zove?”
ili ne daj Bože “kako ja da znam da je dete uopšte moje?”(Mi nismo andjeli).dok bi“ko se radi ne boji se gladi” vec bilo tragično (1 na 1, Zoran Cvijanović).
Medju muškom populacijom čiji sam i ja
ponosni predstavnik možda najčešće korišćena je “ja bih nju tako posedov’o!”.
Ta mi je jedna od omiljenih. Razmislite malo i shvatićete da su filmske replike
zaista sastavni deo našeg vokabulara.
U ovom članku pisaću,kako se iz samog
naslova može zaključiti,o filmovima. Ono što je zajedničko za sve ove filmove
jeste da nisu u pitanju holivudski blokbasteri,da imaju vrlo malo teksta i da
je glavna uloga poverena glumicama.Može se reći da je selekcija kreirana da
pokaze da za dobar film nije neophodno imati veliki budzet i ogromnu filmsku
ekipu,već da inventivnost autora i nove tehnike mogu da stvore zanimljiva i
značajna ostvarenja.
Prvi od filmova koji mora da se pogleda
jeste američki “Ispovesti iz gimnazije”. Očaravajuca priča o odrastanju kasnih
devedesetih godina u Majamiju, sa naramkom ogoljenih, kompleksnih emocija
tinejdzera kojiodrastaju u neobičnom
okruženju, čije likove senzitivno tumače nepoznati glumci od kojih svakako
treba izdvojiti mladu Lily. Pokazala je izuzetan talenat u poznavanju gradiva
toliko da ni profesori nisu ostali ravnodušni prema njoj. Zatim tu je i “Ruski
internat”,žanrovska fuzija drame,trilera i komedije. Najviše situacija odvija
se upravo u internatu u kojem zajedno zive i studenti i profesori, dok se
moždanajupečatljivija scena dogadja jednog
zimskog dana u šumi nedaleko od internata. Upravo u toj sceni proslavila se
Olivija koja zaista pleni svojim glumačkim umećem. Tu je svakako ostvarenje
“Sestre to rade drugacije”. Neverovatna, pulsirajuća priča o porodici
sastavljenoj od isključivo ženskih članova. Dolazak u drugi grad predstavlja stres,medjutim
mlade Virdzinija i Kim,a takodje i njihova mama Kerol vrlo brzo se uklapaju u
novonastalo okruženje i muškarce na koje nailaze u toku filma sa lakoćom zavode
i teraju ih da rade šta god im one narede. To rade graciozno, duhovito,
zanosno,nesvakidašnje. Potpuno osvajaju nadmoćnim glumačkim performansama. I
poslednji,ali ne i najmanje važan, jeste “Ljudi u crnoj”. Višeslojan,
uzbudljivi portret tamnopute Melise, francuske imigrantkinje u Americi, čija je
jedina želja da postane pevačica. Kadrovi prikazuju Melisu kako se snalazi kroz
različite životne situacije. U poslu u kojem glavne i najvažnije pozicije
pripadaju muškarcima, ona se hrabro drži i krajnjim naporima pokušava da dodje
gore. Iako ima malo teksta, facijalnom ekspresijom koja je kod ove glumice na
zavidnom nivou uspeva da dočara sav napor i teret koje sa sobom nosi ostvarenje
sna. Da li je zapevala? To ćete morati sami da otkrijete.
Svima koji
me znaju dobro je poznato da je kladjenje moja pasija,kladionica druga kuća,a osećaj kada pogodim tiket toliko
me ponese da mislim kako sam izmislio svaki sport.
Svima koji
me znaju je poprilično jasno da je moje kladjenje čisto bacanje para,da svoju
drugu kuću psujem češće nego političare,a da me osećaj kada pogodim tiket
toliko ponese iz prostog razloga što je to izuzetna retkost. U poslednja dva
meseca dobio sam oko dva puta, a kladim se bezmalo svakog dana. Neverovatno
iritantno,ali ono što mi najviše skače po ganglijama jeste da sam bar na 80%
tiketa pao na po jednu utakmicu! Mislim,ok, nece te jedan ili dva vikenda,ali
ovo što se meni dešava predstavlja svojevrstan baksuzluk koji se nažalost
nastavio i u vikendu koji je za nama. Odigrao sam tri tiketa i doživeo dobro
poznatu I mrsku mi sudbinu. Stropoštavanje sva tri listica i ponovo na po jednu
utakmicu.
Uradio sam
prethodnu analizu kako bih bio uveren da je kombinacija koju ću da gadjam
dobitna. Kad, ono, medjutim… Prvi tiket mi je srušila naša Srbija. Na kraju
utakmice je stajalo N.Ireland-Serbia 0:1, a ja sam pokušao 2-3 gola. Zar za
jedan gol? Tu mi je sreća okrenula ledja. Drugi tiket Tunis koji je izgubio od Mozambika(!!!) 1:0.
Igrao sam čistu dvojku, jer je Tunišanima pobeda osiguravala letovanje u Africi
naredne godine. Ali, avaj… Ni činjenica da su ispali mi ne ublažava osećaj da se
sreća grubo šali na moj racun. Znači, sreća mi je već tu nagovestila da je ovog
vikenda bolje da iskoristim lepe dane i kupim sladoled, umesto što ih bacam u
rupu bez dna. Ipak, svoj hettrik sam upotpunio odigravši na Lejkerse protiv
Hjustona.Sve je lepo krenulo, dva
hokeja su došla,Toronto u basketu H2 i ostalo je
još samo da Kobe,Gasol
i drugovi kod kuće pobede Rokitse bez Jao Minga I Mekgrejdija više od 8 poena
razlike. Posle prve četvrtine Lejkersi vode sa 6 i ja već prisvajam
3500, planiram kako cu na Riblju čorbu 26-og i sa tom pomisli odlazim da spavam.
Sutra ujutro oko 8 na teletext, kad tamo lepo, zuto i crveno na crno stoji
Lakers-Houston
91:101! E,da ti ???<><>>>po spisku, mars u tri
>?$$!!?>< lepe,”:”>?>?bem ti kladionicu i tako redom… posle sam
na netu video da me je neki Bruks sahranio sa 33 poena. Sreća je sada već bila
svetlosnu godinu daleko od mene. Mislim, šta reći? Baksuz nad baksuzima!
Rešio sam
da napravim brejk, neću se kladiti do petka. Tad ću opet pokušati da dostignem
osećaj koji je posledica dobijenog tiketa.